Ljudi su cudni,
glupi
bezobzirni
lenji
pohlepni
sebicni
cesto lazu
povredjuju
prave lose odluke
podlezu iskusenjima koje im zivot postavlja.
I? Sta sada?
Bog nas je stvorio, svi smo isti.
Ali kada nas je stvorio postavio je neke uslove. Misli, ali ne gledaj. Gledaj, ali ne pipaj. Pipaj, ali pokaj se.
I kada stignemo do neke tacke, koja je po njegovim kriterijumima losa, razmisljamo o kajanju. Tada se budi savest. Znamo da je to lose, ali nas ipak cini srecnima. U ovakvom jadnom, bednom i grotesknom vremenu, to nas cini srecnim. I sta sada? Treba se pokajati? Treba kleknuti i puziti? Da, mi ljudi smo ovaj svet napravili losim, preuzimam krivicu. Ali ko je to dozvolio? Ko to nadgleda? Ko dopusta da se sve oko nas rusi, pada, da nas udara kamenje o vec kriva i grbava ledja? Ja ne.
I posle toga niko nema pravo da mi kaze da sam los covek. Ja sam covek dvadeset prvog veka.
Cudan,
glup
bezobziran
lenj
pohlepan
sebican
covek koji
cesto laze
povredjuje
pravi lose odluke
i podleze iskusenjima koja mu zivot postavlja.